O životu i delu -Vuka Stefanovića Karadžića
Vuk Stefanović Karadžić- pisac, lingvist, filolog (1787. – 1864.) Vuk Stefanović Karadžić je bio pisac, filolog i reformator srpske azbuke i pravopisa. Rođen je 7. novembra 1787. godine u selu Tršić, nedaleko od Loznice. Preminuo je 7. februara 1864. godine u Beču. Vuk je jedna od najznačajnijih ličnosti srpske kulture i književnosti prve polovine 19. veka. Sakupljao je srpske narodne pesme i reformisao azbuku i ćirilično pismo, a njegovim reformama u srpski jezik je uveden fonetski pravopis, čime je slavenosrpski jezik zamenjen srpskim jezikom.
Njegov jezik je zvanično usvojen kao književni jezik tek 1868. godine, četiri godine nakon Vukove smrti. Iako hvaljen od strane uglednih evropskih filologa i književnika, a osporavan na ovim prostorima, Vuk Stefanović Karadžić zaslužan je za jednostavnost jezika i pisma kojim danas govorimo i pišemo. Njegov filološki, etnografski i istorijski rad zadužio je mnoge generacije. Zahvaljujući njemu mnoge istorijske činjenice, narodni običaji i verovanja sačuvani su od zaborava. Koliki je ugled imao u svetu svedoči i činjenica da bio član Pruske akademije nauka i umetnosti. Sarađivao je s brojnim nemačkim filolozima i književnicima, a već 1826. godine dobio je stalnu penziju od ruske države. Osim rada na reformi jezika i pisma i rada na očuvanju identiteta naroda, malo je poznato da je Karadžić u književni jezik uveo narodnu terminologiju o delovima tela koja se i danas koristi. Pisao je o načinu života, bolestima, običajima i načinu ishrane, ukratko, dao nam je detaljan uvid u stanje društva i vremena u kome je živeo. Godine 1987. na inicijativu Odbora za obeležavanje 200 godišnjice rođenja Vuka S. Karadžića osnovana je nevladina, samostalna narodna ustanova „Vukova zadužbina“.