“Otac srpske medicine”-dr.Vojislav Subotić,značajna ličnost srpske istorije
6 min readU današnjoj emisiji vraćamo se onom našem što nekad bijaše , plovimo “lađom sećanja” do važnih događaja i do značajnih ličnosti srpske istorije . Danas ćemo govoriti o dr. Vojislavu Subotiću kojeg su nazvali “ocem srpske medicine”,a da je to zaista i bio govori i naredna radio priča:
kako “iver ne pada daleko od klade”, tako je i Vojislav Subotić krenuo stopama svojih roditelja. Njegov otac Jovan je bio uspešni novosadski advokat, a u revoluciji 1848. pokretač skupštine Srba u Pešti i učesnik Majske skupštine u Sremskim Karlovcima, na kojoj je ustanovljena Karlovačka patrijaršija. Majka Savka, iz ugledne grčko-cincarske porodice Polit-Desančića, stasala je u prvog borca za ženska prava.
Obrazovana i bez dlake na jeziku, oduševila je slušaoce odličnim govorom na predavanju “Žena na istoku i na zapadu”, koji je održala u Beču.
Savka Subotić je bila prva predsednica Srpskog narodnog ženskog saveza i Kola srpskih sestara, a najveći doprinos u umnom buđenju Srpkinja dala je osnivajući prve više škole za devojke.Subotići su 1859. godine živeli u Novom Sadu kada su dobili sina, koji je osnovnu školu pohađao u Zagrebu, a gimnaziju učio u Karlovcima i u rodnom gradu.
Kada je počeo srpsko-turski rat, mladi Vojislav je napustio studije u Beču i javio se u dobrovoljce. Imao je svega 17 godina, a već je učestvovao u borbama na Drini.
Studije je nešto kasnije nastavio u Parizu i Beču, gde je 1881. promovisan za doktora medicine.
Darovitog mladića koji je goreo od želje da se usavršava primetio je poznati češki hirurg Eduard Albert, tada profesor hirurgije u Beču, i pozvao ga na stažiranje u svoju Hiruršku kliniku.Karijeru dugu bezmalo 40 godina Vojislav Subotić je počeo u Zemunu 1884, kao gradski fizikus.Kasnije je osnovao prvo hirurško odeljenje Zemunske bolnice. Iako je tek prevalio 30. godinu, sanitet srpske vojske pozvao ga je da otvori prvo odeljenje hirurgije u Beogradu 1889, u Palilulskoj bolnici.
Ta godina je bila i prelomna za domaću hirurgiju.Nagli razvoj ove medicinske grane krajem 19. veka zahvatio je i srpske lekare, ali oni nisu mogli da prate sva evropska dostignuća. Bolnica je bilo malo, opreme i lekara takođe, a oni su u to vreme i sami davali anestezije pacijentima.
Operacije regruta
Kao i u većini evropskih država, regrutne komisije su mladiće sa kilom oglašavale nesposobnim za vojnu službu. Ali Srbiji, okruženoj neprijateljima, bio je potreban svaki vojnik. Zato je 1889. odlučeno da se svi regruti sa kilom pozovu u vojsku, operišu i posle šest meseci oporavka kod kuće ponovo pozovu da dosluže obavezu. Najviše operacija se izvodilo u vojnim bolnicama u Beogradu, Nišu, Kragujevcu, Zaječaru i Valjevu, što je za srpske hirurge predstavljalo nezamenljivu praksu.
Doktor Vojislav Subotić je u Prvom svetskom ratu postao rezervni sanitetski pukovnik u Beogradu, potom u Nišu. Ne želeći da srpska bolnica padne u ruke okupatoru, izvlačio ju je preko Albanije, iako mu je život visio o koncu zbog srčane slabosti, od koje je patio do kraja života.
Oronuo i slab, dr Subotić je poslat u Pariz i u London, gde je bio delegat Srbije u savezničkoj komisiji. U Londonu je održao predavanje “O epidemiji tifusa pegavca u Srbiji 1914-1915. godine”. Izumi za pokolenja
Boraveći u Francuskoj tokom Prvog svetskog rata, dr Vojislav Subotić je izumeo šinu za imobilizaciju butne kosti i prikazao je u Pariskoj akademiji medicine. Zbog toga ga je, kao i za ostale usluge srpskog saniteta, Parisko hirurško društvo izabralo 1916. za člana. Bio je jedan od prvih hirurga u svetu koji je primenio “opravku” oštećenog krvnog suda umesto podvezivanja. Prešavši Solunski front 1918. sa svojim đacima, radio je u Poljskoj hirurškoj bolnici u Dragomancima. Bolnica, sagrađena prema njegovim zamislima, uskoro je dobila retku čast, da je pohvali lično vojvoda Stepa Stepanović.
Čim je povratio snagu, već početkom 1918. stigao je na Krf, u sedište srpske vlade, i stavio se na raspolaganje ministru vojnom. Odatle je premešten u Solun, na rad u pozadini Solunskog fronta. On je to odbio. Javio se za službu na frontu i izabrao Drugu armiju, kojom je komandovao legendarni vojvoda Stepa Stepanović.
U toj armiji su već ratovali Subotićevi učenici. Mnogi teški ranjenici su preživeli samo zahvaljujući tome što se o njima brinuo otac srpske moderne hirurgije.