Istorija muzike u Srbiji
4 min readSredinom 19. veka u Srbiji se postepeno formira građanska klasa, a u gradovima počinje aktivniji muzički život. Pod uticajem koji dolazi sa “zapada” u Srbiju se nakon školovanja vraćaju nadareni i obrazovani kompozitori, ne samo crkvene, već i svetovne muzike: Kornelije Stanković, Josif Marinković i Stevan Mokranjac.
KORNELIJE STANKOVIĆ – Rođen je 1831. u Pešti. Interesuje se za narodnu i crkvenu muziku (između ostalog pod uticajem srpske inteligencije koja je tada živela u Beču). Smatra se prvim srpskim kompozitorom zbog toga što je prvi temeljno obrazovan muzičar srpske narodnosti i što je negovanjem folklornog napeva osnivač tzv. nacionalnog pravca u srpskoj muzici (romantičarska ideologija). Zapisao je i sačuvao od zaborava mnoge srpske narodne melodije (poređenje sa Vukom Karadžićem). Njegova dela su više harmonizacije nego umetničke obrade. Svoje zapise narodnih melodija štampao je u 6 svezaka pod nazivom “Srpske narodne pesme”, za mešoviti hor, za klavir i za glas i klavir.
JOSIF MARINKOVIĆ – Rođen 1851. u Vranjevu. Školovao se u Petrovaradinu (nemačka škola), Somboru (učiteljska škola, Dragutin Blažek, gde diriguje svoje prve horove) i Pragu (orguljska škola). Potom postaje horovođa Beogradskog pevačkog društva (5 godina) , Akademskog pevačkog društva “Obilić”, Radničkog pevačkog društva, Srpsko-jevrejskog pevačkog društva, nastavnik u II muškoj gimnaziji, bogosloviji i učiteljskoj školi. Potom se isključivo posvećuje komponovanju. Izraziti romantičar. Harmonski stil originalniji i razrađeniji. Pretežno je stvarao horska dela, pesme u kojima je citirao i obrađivao folklor kao što su “Kišica je pala” i “Gospodar i sluga Avram”, zatim umetničku poeziju, poeziju narodnog duha “Šano, dušo, šano” i “Stojanke”, te originalne kompozicije “Ala je lep ovaj svet” i “Kaži mi kaži”.
STEVAN MOKRANJAC – U Beogradu postaje horovođa pevačkog društva “Kornelije” i Beogradskog pevačkog društva sa dosta uspeha. Dobija stipendiju za Rim i Lajpcig. Vraća se na mesto horovođe Beogradskog pevačkog društva i beleži veliki uspeh, brojna gostovanja po Srbiji i inostranstvu: Dubrovnik, Skoplje, Solun, Pešta, Sofija, Carigrad, Rusija, Nemačka. U njegovom radu se ogledaju osnovna stremljenja srpskog društva. U njemu se spaja izumiranje romantizma i rađanje realizma. U njegovom radu se jasno izdvajaju dve grane:
a) obrade narodnih pesama
•”Rukoveti” — kompozicija pisana u obliku horske rapsodije koja je sačinjena od niza pesama za koje je kompozitor inspiraciju našao u folkloru. Mokranjac je umeo da uoči harmonske i psihološke osobine narodnih melodija i da ih adekvatno izrazi u umetničko delo. Izvanredan sklad forme iako su rukoveti sastavljene od raznih pesama. Obuhvatio 90 narodnih melodija i primenio razne tipove lestvica i modusa. (I Srbija; II Srbija; III Srbija; IV Srbija, samo jedna pesma sa ponovljenim refrenom; V; VI; VII Kosovo, Makedonija; VIII Kosovo; IX Crna Gora; X Makedonija, sadrži najviše umetničke kvalitete; XI Srbija; XII Srbija; Kosovo; XIII Srbija; XIV Bosna; XV Makedonija; XVI nije završena)
b) originalne kompozicije
• Crkvena muzika: „Opelo“ („Njest svjat“), „Akatist Bogorodici“, „Heruvika“, „Tebe Boga hvalim“
• Solo-pesme: „Lem Edim“, „Tri junaka“, vrsta balada
• Horovi: dečiji: „Vivak“, „Bolno čedo“, „Pazar živine“; za mešoviti hor i sopran solo: „Jadna draga“
• Scenska muzika za „Ivkovu slavu“ Stevana Sremca
• Instrumentalna muzika – 5 višeglasnih instrumentalnih fuga
• beleži pesme iz srpske crkvene muzike, zbirke „Osmoglasnik“ i „Opšte pojanje“, naučno proučava srpski muzički folklor.
Više o svemu u emisiji “Starogradska riznica ” koju slušate petkom od 16.10 h. u programu Radio Borova.